∫ the life of the wife is ended by the knife ∑
“Suicide Note” Predraga O. – snajperiste VRS, koji je ubio sarajevsku devetogodišnju djevojčicu DIJANU
Dijani je oduzeo život vojnik Čosićeve, Miloševićeve i Karadžićeve ideologije, Predrag O., koristeći snajper negdje sa srpskih položaja oko opkoljenog Sarajeva, tako da ona ne može slušati Neletovo “snajperisanje” Sarajeva, u ime te iste ideologije, danas.
Snajperist Vojske RS, rođeni Sarajlija, Predrag O., koji je ubio sarajevsku devetogodišnju djevojčicu Dijanu, iako, ustvrdiće, do tog momenta nikada nije pucao na one za koje je “postojala sumnja da su isključivo civili”, u oproštajnoj poruci objašnjava zašto će sebi u Beogradu 2000. oduzeti život :
“Ne znam kakav je đavo ušao u mene tog dana. Sjećam se, bio je vreli ljetni dan, avgust 1992., rano popodne. Kroz magično oko durbina oprezno sam posmatrao ulice. Vidio sam civile. Uglavnom starce i žene, kako oprezno izviruju iz kuća. Nastalo je zatišje i oni su se uputili na česmu na obali Miljacke da dopune zalihe vode. Vidio sam jednu stariju ženu kako odmiče od česme i jednu ženu sa djetetom, djevojčicom, kako brzo potura balone pod lulu česme… Uhvatio sam lice djevojčice i shvatio sam da se ona smije, baš kao da se oko nje ne dešava nikakvo ludilo… A onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene. Šta se ona smije, mislio sam, da li se ona to meni smije?! Ja se tu zlopatim, krvavim u životu bez života, a ona se smije kao da mi prkosi – kako uostalom smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam. Nećeš ti meni, vala, rekao mi je neki pakleni glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se prst, baš kao da ga ja ne kontrolišem, spustio na obarač i počeo da ga stiska… Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni prst nije me više slušao… Nisam više ni nišanio, samo sam osjetio trzaj puške, a onda sam je odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to ličilo na noćnu moru, kao neki san na javi. Ma, tješio sam se, to i jeste neki san, ništa se od toga nije desilo… Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu česme: djevojčica je ležala na zemlji, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgrčenom licu.”
Predrag O. je napisao i to da nikad poslije tog događaja “nije bio isti”. Dok je rat još trajao ubica je pobjegao iz Sarajeva, živio u Njemačkoj jedno vrijeme, a kad se rat završio, pazi sad ovo Nenade Jankoviću, snajperista se vratio da živi na mjestu zločina, u svoj rodni grad, gdje je bez problema vratio svoj prijeratni stan i zaposlio se u Pošti !!!
Jedne noći je vidio djevojčicu koju je ubio i ona ga je pitala: “Zašto si to učinio”?
Od tog dana ga je, stoji u oproštajnom pismu, “utvara nevine djevojčice posjećivala svuda i na svakom mjestu”.
Kad to više nije mogao podnositi, ubica je odlučio da izvrši samoubistvo.
U “Udruženju roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva” su za pismo saznali nedugo nakon njegove smrti.
Koliko zaista vrijedi riječ i djelo jedne hulje, Nenada Jankovića, poznatijeg kao Dr. Nele Karajlić. ?
Koliko zaista njegovi poštovaoci znaju šta je tačno i koliko ovaj uhljup dao “Zabranjenom Pušenju” i “Top Lsti Nadrealista” u kreativnom smislu ?
ČKD - Četri Konja Debela 